weed kingdom
26.05.2008., ponedjeljak
We live in a fairy-tale
|
Odma na pocetku, ne nemam nikakvih homoseksualnih sklonosti!!! Necu objasnjavat zasto,ali ovaj post cu pisati iz zenske perspektive,ako nista drugo,lijepse izgleda ...................................................................................................... Gledam je dok kao u usporenom filmu diže ruke, mekano ih uvija, izvija vrat, mokra joj se kosa lijepi za leđa... Struk se giba u ritmu glazbe, iz nje izbija nekontrolirana sreća dok pleše zatvorenih očiju, a tijelo joj izgara u pokretu. Senzualnost. Radost. Prekrasno tijelo utopljeno u glazbi. Napućene usne i istovremeni smiješak... To je Ona. I ja sam Ona - nekome drugome. Tko zna, možda i Njoj samoj. Teško shvatljivo? Pojednostavit ću. Ja sam cura. I Ona je cura. I nismo homoseksualke. Samo se sada vidimo u potpuno drugačijoj atmosferi, u viziji, hermetičnoj atmosferi jednog naoko prebučnog i zagušljivog partyja. Sada se promatramo kroz ružičaste naočale, i dijelimo radost trenutka u kojem smo se sasvim slučajno zajedno zatekle. I meni nije važno je li ona lijepa, ili ružna, duhovita i pametna; meni čak nije niti važno je li ona možda On. U tom trenutku ona je moja senzualna spoznaja, ona mi se sviđa i ja bih dirala imaginarnim rukama njenu svjetlucavu kožu. I to se - sigurno - događa svima nama koji odlučujemo svoje noći posvetiti sebi samima, osloboditi svoje tijelo i dozvoliti umu da se odmakne od dana i pusti glazbi da ga nosi, da ga oslobodi frustracija, obveza, svega što donosi ponedjeljak i četvrtak; i pustimo "ratio" da se odmori. I samu riječ "party" izgovaramo poput čarobne riječi za meditaciju... Jer party to i jest - meditacija duha i pražnjenje tijela, davno izgubljeni osjećaj slobode. I svi mi koji si to ponekad priuštimo slobodniji smo i otvoreniji prema svijetu. A sad se vraćam na Nju i moje imaginarne ruke koje je žele dotaknuti...Zašto imaginarne? I zašto ja Nju zapravo ne dotaknem, svojim stvarnim tijelom? Odgovor je jednostavan: zato što je nepotrebno. Jer ja nju "osjećam", nije mi potrebno dotaknuti je jer sam svu onu senzualnost već spoznala. Nije potreban tjelesni kontakt između dvoje ljudi da oni podijele svoju senzualnost. Potrebna je sloboda uma. Zato se na partyju događaju susreti koje promatrač može tek uočiti, ali nikako razumjeti. Razumjet će tek kada se počne oslobađati, kad shvati da nije bitno kako izgleda i kako pleše, već da je dio sretne mase koja uživa u slobodnom iskazivanju vlastite radosti. U tom trenutku svi su lijepi onoliko koliko se osjećaju slobodnima. Zašto toliko govorenja o slobodi, a ovo je članak o seksualnosti na partyju? Jer opuštanje uz glazbu, plesanje, divljanje, "pražnjenje", vode oslobođenju duha. Tijelo koje pleše, koje se u pokretu izvija i u tome uživa, oslobođeno je srama i time odmah privlačnije, seksualno zanimljivije i djeluje pristupačnije - zbog pretpostavke da je i duh slobodniji. A svi mi koji izabiremo takav način opuštanja, "ispucavanja", trebamo zapravo odmak od luđački brzog tempa kojim živimo pokušavajući pratiti ritam suvremenog svijeta. I zato opuštanje nalazimo na partyju, gdje ljudi jedni drugima dozvoljavaju oslobođenje od većine bespotrebnih društvenih i moralnih normi, zaostalih iz davno prošlih društvenih uređenja. Oslobađanje od prastarih društvenih okova potiče oslobađanje duha i misli, i to je oslobođenje pozitivno jer je izazvano atmosferom jednakosti i zajedništva. A "jednakost i zajedništvo" - dvije ključne riječi za čovječanstvo i njegov razvoj - u ovim je životnim uvjetima teško (nekome nemoguće) postići. Nova generacija nema vremena, mi svi trčimo bespoštedno ganjajući svoje ciljeve, i nemamo mi vremena za opuštanje; ne možemo mi plesati sentiše, a živimo u zagušljivom memljivom gradu, srećemo dnevno milijune ljudi koji isto tako neumorno trče sa sivim podočnjacima ispod očiju! U jednom danu proživljavamo pola života nekog davno rođenog čovjeka, i svjesni smo da ćemo tako još dugo dugo trčati, tko zna hoćemo li stati ili ćemo se negdje po putu samo preoblikovati u nešto drugo i nastaviti trčati... I sama svijest o nemogućnosti odmora, koja ne mora nužno biti negativna, pridonosi stresu i zahtijeva filtriranje; jer svaki oblik stresa mora biti "izbačen". I zato nama treba jače i duže "pražnjenje", i zato se u tim trenucima želimo osjetiti slobodnima i ispoljiti svu ljubav i svu strast koju nosimo u sebi - naglo, trenutačno i potpuno oslobađajuće, intenzivno koliko možemo podnijeti; eruptiramo u trenutku i proživimo sve uzbuđenje, svu moguću sreću, pročišćavamo emocije i kroz sebe filtriramo čistu energiju, onu koja nam je potrebna da bismo sutra nastavili trk. I onda neko vrijeme trčimo sa smiješkom na usnama, jer smo se pročistili, ispraznili, obnovili. Odajemo počast vlastitom tijelu i umu, mi ubrzani Europljani, kao što neki smireniji ljudi u nekim smirenijim kulturama odaju počast sami sebi u, recimo, hramu. Prenaglašen i pomalo bezobrazan izraz "Tonight, this is your church, and DJ is your God!" dobiva pomalo vrijednost u nekom minucioznom smislu, u usporedbi smirenja kojeg izaziva odmak od stvarnosti, bio to odlazak u shopping, u crkvu, na godišnji odmor; na party. Na partyju je seksualnost izraženija kod oba spola. Jer u trenutku opuštanja želimo sami sebe doživjeti intenzivno, želimo da nas svi oko nas dožive intenzivno, želimo si posvetiti više pažnje nego nekog drugog dana. I želimo oko sebe isto tako osobe zanimljivog izgleda; bez obzira na to hoćemo li s njima samo plesati ili ćemo pokušati uspostaviti verbalnu komunikaciju. Ponekad nije važna niti komunikacija, već samo vizualni dojam, jer ugodnije je opuštati se u društvu ljudi koji su lijepi, nasmiješeni, sretni; plešu! Isticanje vlastite seksualnosti na partyju zapravo je odraz težnje za slobodnijim izražavanjem. Zato na partyjima dozvoljavamo strancima da nam prilaze, uočavamo osobe kojima bismo željeli prići, želimo da nam privuku pozornost neki posebni ljudi; jer za to niti nemamo vremena preko tjedna, niti se možemo dovoljno opustiti da si to dozvolimo. I zato su cure na partyju slobodnije obučene, maštovitije, dozvoljavaju si ludosti koje ne mogu nositi svaki dan, jer je tako olakšavajuće ne misliti o "društveno prihvatljivim" odjevnim predmetima! Dečki se pokazuju u potpuno "ne-macho" stilu, oblače svjetlucave majice i kratke hlačice (koje ni jedna društvena norma ne bi dozvolila!), ne srame se tipičnih "homo" prefiksa, jer je nebitno što o tome misli netko "izvana". Slobodu duha želimo pokazati i svim vanjskim sredstvima kojima raspolažemo. Jer zašto ne bismo izgledali drugačije, kad se i osjećamo drugačije nego svakog dana; a svi oko nas razumiju!!! Zato dok ste na partyju - pustite slobodno da vam um luta, obavija nepoznate osobe i u trenutku ih obožava, nije važno niti tko je ta osoba niti kojeg je spola... Jer to je sloboda, a sloboda je - Ljubav. Jer darujući drugome ljubav, darujemo ljubav sebi |
09.05.2008., petak
Idealna vizija partya
|
Dakle ja sam bivsa vjeverica.....partijaner....ili kako god zelite! Bivsa samo javno doduse,sto bi reklo da ne hodam vise po partyma,jer to za mene vise nije to,dosli su neki novi klinci,drukcije se brije i to vise nije onako savrseno mjesto kakvo nosim u srcu i sjecanju gdje sam dolazio napunit baterije,meditirat,plesat,biti djelom mase koja je tako razlicita, a opet tako jednaka..... .......pa malo nostalgican post,da budem iskren,kad se sjetim tih vremena,zatitra mi suza negdje u kutu oka.... Svatko od nas sigurno ima u posebnom sjećanju svoj prvi rave party. Nakon nekog vremena, vjerojatno se nećemo sjećati muzike koja se puštala, ali prvi doživljaj atmosfere partyja ostat će trajna uspomena. Osjećaj da su svi ljudi oko nas prijatelji s kojima možemo bilo kada započeti razgovor o bilo čemu, kao da se već godinama poznajemo. Osjećaj da je potpuno svejedno kako ću plesati, da nije toliko bitno što su mi hlače malo ofucane i što mi je faca baš danas oprištavila. Nije bitno kako izgledaš, otkuda si došao i što radiš. Tu si, i mi te prihvaćamo kao dio nas, jasno, ukoliko ti to želiš. Takvi rave partyji izronili su u Engleskoj, krajem osamdesetih i atmosfera na njima opisana je preko četiri koncepta, koji će kasnije postati kameni temeljci virusa koji se početkom devedesetih proširio na cjelu Europu: Mir, Ljubav, Zajedništvo, Poštovanje . Iz njihovih je početnih slova ( Peace, Love, Unity, Respect ) potom nastala magična skraćenica koja će kasnije postati osnovnim idealom rave scene - PLUR . I ta je riječ možda najbliži opis atmosfere rave partyja. Sami će partyji, neovisno o vrsti muzike koja se na njima pušta (techno, house, trance, drum&bass...) izgubiti smisao ako se PLUR atmosfera na njima ne osjeća - postaju tek nešto drugačije Saloon večeri, s malo drugačijom i malo manje pjevnom muzikom. A tu atmosferu na partyju stvaramo mi. Odgovornost je na svima nama. Svatko od nas donosi na party mir, pruža ljubav, stvara zajedništvo, poštuje druge. Takav stav nećemo steći uzimanjem droga ili alkohola - moramo ga izgraditi, ili sami, ili uz pomoć ljudi i prijatelja oko nas. I kada to izgradimo, moramo ponijeti u tom raspoloženju druge ljude oko nas i podijeliti naš osjećaj s njima. I to dijeljenje "vibre" s drugima ono je što nas najviše čini sretnim na partyjima i razlog je zašto partyje posjećujemo, neovisno o tome radimo li to tako da se smješimo drugima, djelimo im lizalice ili se kucamo bocama pive kada se odmaramo od plesanja. Naravno, ovo sada nije priručnik "Kako se ponašati na rave partyjima", jer svatko od nas svakako je drugačija osoba te doživljava stvari i izražava se na svoj način. Dakle, bez pokušaja da sada držim predavanja, pokušat ću opisati što svaka od komponenti PLUR- a znači i kako utječe na naše ponašanje na partyju. PEACE (mir) Rave partyji uvijek su slovili kao mjesta gdje ćete teško naći partnera za fizički obračun. I to je blago rečeno; unatoč ponekad nesnosnim uvjetima, uvijek vlada atmosfera prijateljstva. Mir je ono što osjećamo kada nakon 10 sati skakanja na partyju zadovoljno čekamo tramvaj na putu kući. Mir je kada netko prođe pored tebe i gurne te dok plešeš na svoju omiljenu stvar, a ti mu se nasmješiš i stisneš mu ruku. Ili kada se dvojica ravera usred dizalice lupe glavom u glavu, te onda podijele bocu vode koju jedan od njih ima. Ili, npr, jedan stvaran dogadjaj: " (...) Evo scena koja mi se dogodila na partyu (...) Neka ženska se nonstop dere ko budala "IDEMOOOO", i meni došlo navrh tikve, i primim žensku za glavu, i u uho svom snagom DOSTAAAAAAAAAAAAAAA!!!! I žena se okrene prema meni, čopi me za glavu, i poljubi u lice. :) No comment. :) Peace, Love, Unity, Respect, Love.. :) " Naprosto, stvari koje nam nisu po volji se dešavaju, a naša reakcija ne mora biti nasilna. Opsuješ, nasmiješ se i ideš dalje. Ili to isto, ali ne opsuješ. LOVE (Ljubav) I dok je mir ono u nama sto cini preduvjet ne samo za party već i funkcioniranje uopce, ljubav je ono što bezuvjetno dajemo drugima oko nas. Bile to ćelave natmurene face na šanku, sređene cure od DJ-a koje stoje uz stage, osnovnoškolci kojima su na svom prvom izlasku nakon ponoći, ili naprosto ljudi poput nas, kakvi god mi bili, za svakog od njih rezerviran je barem smješak i pokoja lijepa riječ dođe li do konverzacije. A kada ljudi oko nas osjećaju to isto, party čini da smo nakon njega puni pozitivne energije i novih ideja i motiva. I, naravno, kada plešemo, svo to skakanje dobiva novi smisao. UNITY (Zajedništvo) Nakon ove prve dvije stvari, zajedništvo se nameće kao logičan nastavak. Ali to nije ono "jedinstvo" u kojemu svi mislimo isto, radimo isto i izgledamo isto, već je upravo različitost i raznolikost jedna od glavnih vrijednosti rave subkulture, čime se malo koja druga može pohvaliti. Opet, koliko god bili različiti, osjećaj je da je nešto veće tu na djelu te da smo, barem tih nekoliko sati na partyju, dio jednog plemena koje tu zajedno pleše i slavi. To pleme nije zatvoreno, svatko tko želi može postati njegov dio. Pritom se ne gubi identitet; nismo navijači na nogometnim utakmicama koji se deru u jedan glas... to je prije kaos šarenih glasova, pojava i ideja u koji smo uronjeni. Za nas ne vrijedi da se gomila racionalno ponaša tek kada su sve mogućnosti iscrpljene - jer nismo gomila, nemamo vođu, a cilj... pa, osim neke maglovite ideje dobre zabave, druženja i želje za boljom i mirnijom budućnosti, nema nekih ciljeva za koje bi se agresivno borili. RESPECT (Poštovanje) Ovo je možda glavni element, iz kojeg sve ovo gornje proizlazi, a kojeg sigurno najviše nedostaje na sceni. Poštovanje spram drugoga znači da ga poštujem kao sebi ravnog; kao osobu koja također ima stavove kao i ja i koji ne moraju nužno biti jednaki. Iz poštovanja proizlazi da drugi imaju na partyjima jednaka prava kao i ja i da se oni također žele zabavljati, kao što i ja želim. Oni su dio plemena kao i ja i svatko na partyju nalazi nešto svoje što ga privlači. Kada vidim nekoga kako pleše, potpuno povučen muzikom, neću mu kvariti zadovoljstvo samo zato što ja baš sada moram proći - sigurno ima i drugdje mjesta. Kada se pušta muzika koja se meni ne sviđa, maknut ću se sa floora, kako bi oni koji uživaju imali više mjesta i mogli bolje uživati. Tu se često zaboravlja da bi i organizatori trebali biti dio plemena ili barem element bez kojeg svega ovoga ne bi ni bilo. Koliko god oni često zarađivali na nama, oni ipak ulažu neki trud i napor i ne bi im trebali otežavati stvari, pogotovo ako je u pitanju open-air događaj, gdje organizatori ne ubiru profit. Otprilike, to bi značilo da ne bacamo smeće više nego što je potrebno, ne radimo štetu i ne ismijavamo organizatore zbog nekih propusta za koje oni možda nisu krivi, ili do kojih je uslijed previse dobre volje a premalo iskustva došlo. Ako imamo prigovora, sigurno ih možemo bolje izraziti u izravnom razgovoru nego obiješću. Općenito, dobra volja organizatora nešto je što se više cijeni od same tehničke izvedbe, bila ona dobra ili loša - često će više duha imati partyji koje organizira skupina fanova, koliko god bili amaterski izvedeni, nego profesionalno urađeni mega-događaji iza kojih stoje skupine s jedinim ciljem maksimizacije dobiti, bez imalo obzira spram ljudi na sceni. |
07.03.2008., petak
prvi post...
|
Za pocetak prvo pozdrav svima koji ce eventualno zalutat na moj blog! Nadam se da ce svako naci nesto zanimljivo,jer se necu niti jednom temom ogranicavati....pa ako nađete nesto sto vam se sviđa,bit će mi drago....a opet ako ne,jednostavno otidjite! Ako mi se neko ima potrebu javiti...ja ga u tome podrzavam!  Dakle mail na koj mi mozete pisati je bugy.nixa@gmail.com Broj mobitela necu javno davati,ali i to je moguce,ali preko gorenavedenog maila. Ja sam druzeljubiva osoba i upoznat cu bilokoga,bilogdje,bilokada i iz bilo kakvog razloga! I zadnja napomena,imam curu,beskrajno ju volim i najvise sto vam mogu ponudit je prijateljstvo! |
